Nakon putovanja koje je trajalo oko četiri sata učenici i njihovi voditelji stigli su u Betinu. Betina na otoku Murteru je malo mjesto, tipične dalmatinske arhitekture, a broji oko 800 stanovnika koji se pretežno bave turizmom, poljoprivredom, ribarstvom, zanatstvom i obrtništvom. Muzej betinske drvene brodogradnje smješten je u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini Betine u samom centru mjesta, u zdanju koje samo po sebi ima kulturnu i povijesno – graditeljsku važnost. Znanje o brodogradnji ljubomorno se čuvalo generacijama i čak ni članovi obitelji nisu znali tajnu brodograditeljskog zanata – crtanja brodskih linija. Znanje o dizajnu se unutar brodograditeljskih obitelji strogo čuvalo, prenosilo se s glavnog majstora prota na najsposobnijeg šegrta. Samo je proto znao dizajnirati brod i on je odlučivao kome će znanje prenijeti. Jedna od najznačajnijih uloga ovog Muzeja je prenošenje znanja. Djelovanje Muzeja betinske drvene brodogradnje usmjereno je ka očuvanju i promoviranju tradicijske drvene brodogradnje. Aktivnosti Muzeja obuhvaćaju prikupljanje, prikladnu obradu, pohranu i izlaganje predmeta materijalne kulturne baštine koji svjedoče brodogradnji i svakodnevnim aktivnostima. Muzej je osnovan s ciljem da bude prezentacijska ustanova koja potiče lokalno stanovništvo da razvija svijest o vrijednosti brodograditeljskog i kulturnog naslijeđa, predstavlja lokalne tradicije, bude edukacijski centar, organizira radionice putem kojih će zainteresirati nove naraštaje za drvenu brodogradnju, obogati turističku ponudu otoka Murtera i postane informacijski centar o lokalnoj kulturnoj baštini. Muzej je otvoren 14. kolovoza 2015. godine. Muzej njeguje i oživljava stara znanja i vještine, te potiče očuvanje i vrednovanje kulturne baštine otoka Murtera. Mjesna luka s privezanim drvenim brodovima – leutima, gajetama, kaićima svojevrstan je Muzej na otvorenom. Najveći broj uređenih drvenih brodova na Jadranu sa svojom tradicijskom armom (brodskom opremom) prezentacijski su dio Muzeja.

Arheološko nalazište Colentum na otoku Murteru jedno je od nezaboravnih mjesta na otoku Murteru. Rimski grad (1. st. pr. kr. – 4. st. po kr.). Rimsko naselje Colentum je bilo i pristanišni grad, s obzirom na ostatke lučkih postrojenja, ali i na to, kako je već istaknuto, da je murterski akvatorij bio od velikog značenja za pomorski promet. Luka antičkog Colentuma se protezala na sjeverozapadnoj strani poluotoka Gradine, odmah nakon današnje crkve. Nalazila se u vrlo zaštićenoj uvali, koju s jedne strane zatvara poluotok Gradina, a s druge otočići Mali i Veli Vinik te Tegina. Smatra se da je razdoblje od 1. st. pr. kr. do vrijeme njene najjače prometne aktivnosti. Antički arheološki ostaci vidljivi u podnožju Gradine i u neposrednom podmorju rano su privukli pozornost laika i stručnjaka, pa tako već u 15. st. o postojanju antičkog grada na tom položaju piše ugledni šibenčanin J. Šižgorić.

U organizaciji Udruge za zaštitu prirode i okoliša te promociju održivog razvoja "Argonauta" učenici 8. razreda OŠ Jabukovac - Zagreb su sudjelovali u edukativno-zabavnoj igri "Cluentum" koja se održala na arheološkom nalazištu Colentum u Murteru. Kroz igru, djeca su trebala otkriti tko je ukrao blago, ali i saznati tko su bili Liburni, čemu su služile cisterne, gdje se nalazila Rimska vila, zbog čega su gusari bili prisutni u kornatskom području i razne druge zanimljivost. Da bi dobili određene informacije, djecu su trebala raditi u timovima te se posjetiti rimskih brojeva, rješavanja rebusa te pokazati svoje vještine u bacanju kamena u dalj, povezivanju činjenica i razmišljanju "van kutije". 

Otok Murter je gravitacijski otok najgušće otočne skupine Mediterana koja broji preko 200 otoka, otočića i hridi. Živa bića nastanjuju sva područja mora oko Murtera: od obale i plitkih područja do otvorenih dubokih područja te od sunčanih površina mora do tamnih, hladnih dubina. Uz more, na području kopna, razlikuju se dva životna područja: kopno koje oplakuje more-obalno područje te kopno koje se nastavlja na obalno područje-priobalno područje. Priobalno i obalno područje otoka Murtera izloženo je ekstremnim životnim uvjetima, jakom djelovanju Sunca, nedostatku tla i velikoj količini soli u zraku. Biljke koje tamo rastu nazivaju se biljke slanuše. Životinje u priobalnom pojasu otoka Murtera su galebovi i gušterice. U zoni plime i oseke česte su alge, žarnjaci, puževi i neke vrste školjkaša. Područje u moru dijelimo na dva dijela: morsko dno i slobodna voda. Morsko dno može biti kamenito, pjeskovito i muljevito. Živa bića morskoga dna imaju posebne prilagodbe. Većina ih je pričvršćena za morsko dno, ali ima i onih koji se ukopavaju u pijesak i mulj. Najčešći fotosintetski organizmi su morske cvjetnice i alge, a od životinja susrećemo mekušce, ribe, bodljikaše i rakove.

U Murterskom akvatoriju i Kornatima živi  oko stotinjak vrsta rakova. Neki su sičušni, žive u pelagijalu i hrana su sitnoj plavoj ribi, neki se skrivaju na dnu  među kamenjem ili ukopavaju u pijesak, neki trčkaraju po obali, a neki su čvrsto zaljepljeni za stijene. Većina ovih rakova su mali i nemaju gospodarski značaj, ali se često love iz zabave ili kao suvenir. Veći rakovi, kojih je oko 220 vrsta, imaju vrlo ukusno meso i potražnja za njima je velika. Zbog toga su intenzivno lovljeni pa su se njihove populacije u Jadranu zabrinjavajuće smanjile.

Tijelo škampa je vitko, duguljasto, narančasto-ružičaste boje i bočno spljošteno. Glava i prsište su povezani u nesegmentirani glavopršnjak, dok se rep sastoji od kolutića, a završava krajem nalik lepezi koja pomaže pri kretanju kroz more. Prva tri para nogu na prsima nose kliješta, a prvi par kliješta je uzak i vrlo dugačak, a postrance ima red bodlji. Oči škampa su velike, crne i smještene na pomičnom dršku. Ženke narastu do 17 cm dužine, a mužjaci do 25 cm.

Velik dio školjaka živi uz obalu i na manjim dubinama, pričvršćen za kamenje ili zakopan u pijesku, što omogućuje njihovo jednostavno sakupljanje. Većinu školjaka moguće je uloviti rukom, bez posebne opreme, i s obale i iz mora. Zbog toga su svima „lak plijen“, pa se, nažalost, nekontrolirano izlovljavaju zbog svog ukusnog mesa ili privlačne ljušture, koju mnogi požele zadržati kao suvenir.

Puževi se mogu se naći već na samom rubu mora, uz obalu na malim dubinama, ali i mnogo dublje. Uglavnom se ne jedu, zbog čega se komercijalno ne izlovljavaju. Unatoč tome, jedan dio puževa je ugrožen. Uzroci su slučajni ulov u ribarske alate i ljepota njihovih kućica, zbog koje ih se često vadi iz mora kao suvenir ili u kolekcionarske svrhe.

Jadranski bodljikaši vrlo su raznolika skupina organizama kojoj pripadaju zvjezdače, trpovi i morski ježinci. U Jadranu živi 36 vrsta trpova ili morskih krastavca. Žive na morskom dnu, gdje miruju, pužu ili se zakopavaju u sediment. Devedesetih godina prošlog stoljeća trpove se intenzivno izlovljavalo radi izvoza na dalekoistočna tržišta, zbog čega im se broj drastično smanjio. Stoga je donesen zakon kojim se zaštućuju sve vrste trpova u Jadranu. U Jadranu je najpoznatiji crni obični trp (Holothuria tubulosa) koji živi duž čitave obale, od plićaka do dubine od 100 metara.

U Jadranskom moru živi oko 20 vrsta ježinaca. Najčešće su okruglastog oblika i prekriveni bodljama. U Jadranu su zaštićene dvije vrste ježinaca, a jedan od njih je hridinski  ježinac (Paracentrotus lividus). Živi u obalnom području, na kamenitim dnima, na dubini od 30 metara iako je najčešći na dubini do 6 metara. Zaštićen je zbog pretjeranog izlova jer se njegove gonade smatraju delikatesom, ali i zbog degradacije njegovih staništa.

Česta na stjenovitoj obali plitkog mora, moruzgva (Actinia equina) plijeni svojom crvenom bojom. Moruzgva je žarnjak iz skupine koralja. Kuglasta je oblika, promjera tijela do 75 mm. Površina joj je glatka i mekana, tamnocrvene boje. Ponekad je i zelena, smeđa ili narančasta. Ima do 192 relativno kratke i debele lovke, poredane u 6 krugova. Na suhom za oseke ili pri opasnosti povlači ih u tijelo. Kao i svi žarnjaci, prilično je jednostavne građe, a tijelo joj je podijeljeno na komorice na bazi broja 6. Živi pojedinačno, pričvršćena ljepljivim sekretom za podlogu. Aktivnija je noću, a danju je najčešće zatvorena. Čvrsto je pričvršćena za podlogu, ali može mijenjati položaj. Iako tipična za plitka mora, pronađena je i do dubine od 20 metara Kao i svi ostali žarnjaci, lovi pomoću lovki na kojima su žarne stanice sa žarnim nitima. Hranu uzima u jedini otvor na tijelu. Žarne stanice nalazimo i drugdje po tijelu, a ispod lovki je prsten plavih točaka, svaka sa žarnim stanicama. Moruzgva se njima služi u borbi za teritorij s drugim moruzgvama, a to se događa kad se dodirnu lovkama. Crvena je moruzgva dvospolac koji se razmnožava spolno i nespolno.

Morske alge igraju veliku ulogu u morskom ekosustavu. One spadaju u glavne primarne proizvođače mora što znači da im je potrebna jaka sunčeva svjetlost kako bi proces fotosinteze bio uspješan. Osim što proizvode kisik i organsku tvar, služe kao hrana i sklonište mnogim vrstama beskralježnjaka i ribama. Za razliku od morskih cvjetnica, naselja algi razvijaju se na čvrstim podlogama gdje mogu biti pričvršćene za neki kamen ili živjeti na drugim organizmima. Unatoč velikim dubinama mora, alge su se prilagodile na one manje i one veće dubine. Smeđe alge najbrojnija su skupina algi u Jadranskom moru. Zauzimaju veliki dio morskog dna te pružaju sklonište mnogim morskim beskralježnjacima zahvaljujući velikim količinama škroba, šećera i vitamina. Među njima najznačajnije su alge cistozire koje mogu doseći visinu i do pola metra. Zanimljive su po svojim razgranatim i gustim naseljima kojima prekrivaju velike površine morskog dna. Kao jednu od glavnih stanovnika stijenovitih obala moramo izdvojiti i algu padinu (Padina pavonica) koja naseljava osvijetljena morska staništa sve do 20-ak metara dubine. Ona je kozmopolitska vrsta, što znači da je osim u Jadranskom moru, ima i u svim drugim morima i oceanima. Prepoznatljiva je po svom lepezastom izgledu, a i sigurno se pitate zašto ona spada u smeđe alge, kad je bijele boje? Razlog bijele boje je kalcijev karbonat kojeg ugrađuje u svoje tijelo. Od zelenih algi svima nam je najpoznatija morska salata (Ulva rigida). Iako izgledom podsijeća na zelenu salatu, za neke je čak i puno ukusnija od nje. Morsku salatu smatramo bioindikatorom onečišćenog mora.

Ovoreno more otoka Murtera predstavlja vodeno prostranstvo u kojem žive različiti organizmi. Važnu ulogu imaju fito i zoo-plankton u fotosintezi i kao hrana raznim vrstama riba i sisavaca. Nektonski organizmi u otvorenom moru pokreću se snagom svojih mišića, a tu ubrajamo ribe i sisavce. Dobri dupin, tuna, pas modrulj i sredozemna medvjedica su najpoznatije životinje otvorenog mora otok Murtera.

„Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu, već sliku u svome oku ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i odsjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.“      

 / Meša Selimović/

                                                                                         U ime  svih voditelja terenske nastave

                                                                                                    mr.sc. Nenad Marković