preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Radno vrijeme knjižnice

Knjižničarka:
Zlatka Belošević

Ponedjeljak: 12:00 - 18:00
Utorak* : 08:15 - 14:15
Srijeda:  08:15 - 14:15
Četvrtak: 12:00 - 18:00
Petak: 08:15 - 14:15

*Prvi utorak u mjesecu knjižnica je zatvorena za korisnike zbog sastanka u KGZ u skladu s epidemiološkim mjerama.




Izložbe i zbivanja

Orgulje Heferer

 

                                                                  

U Prvoj hrvatskoj gradioni orgulja, harmonija i glasovira Heferer i Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski

U srijedu 16.11.2011. 4.b i 4.a išao je u radionicu Heferer i u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog.

U 8 ujutro našli smo se ispred škole. Autobusom smo stigli do gradione. Brankov nas je tata proveo kroz nju. Rekao je da je utemeljena 1849. godine. Vidjeli smo radnike koji su radili svoj posao. U svakoj smo prostoriji zastali a Brankov tata je ispričao što se u njoj izrađuje (vezano za orgulje).

Kad smo sve razgledali išli smo do autobusa, koji nas je poveo do dvorane Lisinski. U zgradi nas je dočekala gospođa inspicijentica koja nas je također povela kroz cijelu zgradu. Ušli smo u Veliku dvoranu. U dvorani je odjekivala glazba. Neki je orkestar, naime, imao probu. Glazba je bila prvoklasna.

Nakon nekog vremena smo izašli i razgledali još puno toga. Natrag do škole išli smo pješice.

Bilo je jako lijepo i zabavno.

Jana Šinka, 4.b


ORGULJE HEFERER

Moj tata me često vodi u našu radionicu u Kačićevoj ulici. Tamo mi je jako zabavno, jer kada dođem, naši majstori mi pokazuju kako se rade razni predmeti i igračke od drva ili metala.

Naši majstori su jako marljivi i vješti. Sve dijelove orgulja izrađuju ručno i vrlo precizno, od najvećih svirala pa do onih najsitnijih i najtanjih. Tata kaže da su u našoj radionici prošli cijelu školu kako se grade orgulje. Došli su kao mladi srednjoškolci i počeli kao šegrti, učeći od starijih majstora. Polako su napredovali i postali pomoćnici odnosno kalfe, a kada su već puno toga naučili postali su majstori.

Moj tata kaže da se prve orgulje spominju prije više od 2000 godina i da ih je konstruirao jedan antički inženjer koji se zvao Ktesibije. U početku su se orgulje koristile i za vrijeme gladijatorskih borbi u antičkim arenama. Bile su glasnije od krikova ljudi koji se borili s velikim zvijerima! Kao instrument koji se koristi u crkvama i na kraljevskim dvorovima Europe, uvedene su zaslugom kralja Pipina Malog u 8. stoljeću. Čudno ime za kralja!

 

Iz moje obitelji, prvi graditelj orgulja bio je moj praprapradjed Mihael koji je u početku živio i djelovao u Austriji. Godine 1868. Mihael se odlučuje preseliti u Hrvatsku gdje je utemeljio „Prvu hrvatsku gradionu orgulja, harmonija i glasovira – Heferer“. Njegov nasljednik bio je Ferdinand koji je sagradio puno orgulja u svim zemljama tadašnjeg carstva. Njegov imenjak je moj vragolasti mlađi brat Ferdo.

Orgulje naše obiteljske radionice nalaze se u svim "starim“ zagrebačkim crkvama. Od crkve sv. Katarine na Gornjem gradu preko crkve sv. Marije na Dolcu do orgulja u sv. Ivanu na Novoj Vesi i crkve sv. Blaža na Zelenom valu.

Moj pradjed August, po kojem je moj najmlađi brat dobio ime, djelovao je između dva svjetska rata. Njegove velike orgulje nalaze se u Sjemenišnoj crkvi na Šalati, u crkvi sv. Petra u Vlaškoj ulici i još u puno njih.

Jedini živi tatin predak je tatin tata. To je moj deda Ivan. Ima 84 godine i još uvijek je šef mom tati. Moj deda je marljiv i voli puno raditi. Kada dođem u radionicu pokazuje mi stare nacrte i fotografije orgulja i priča mi o orguljama koje je sagradio ili obnovio. Deda Ivan stanuje s nama u kući, a kako je baka Marija umrla, često se druži s nama. Ljeti nas sve vodi na izlete i na koncerte s orguljama. Tada moja sestra Marija i ja možemo isprobavati i svirati na vrlo starim i vrijednim orguljama koje je naša radionica obnovila. Znam da ćete pomisliti kako je slušanje koncerta jaaaaaaaaaako dosadno, ali nije to tako strašno! Ne traju predugo, a poslije se lijepo družimo i razgovaramo s umjetnicima koji nam pričaju dogodovštine sa svojih koncerata.

Jednoga dana, ukoliko odlučim nastaviti našu obiteljsku tradiciju, morat ću isto kao i moj tata, dolaziti u radionicu i polako učiti kako se grade orgulje. Ići ću često u posjete kolegama i učiti od njih. Sve to moram proći kako bih sakupio čim više znanja i iskustava da bih mogao dobro voditi našu staru radionicu.

Do te odluke još ima vremena pa vas zato moji prijatelji molim, da mi kažete svaku dobru ideju za izradu igračke jer odmah krećemo u .............. radionicu!!!

Vaš,

Branko Faullend Heferer, 4.a

Domaća zadaća 17.11.2011.

Posjet radionici orgulja

 

Jučer smo posjetili radionicu Heferer. Krenuli smo s Tuškanca preko Nazorove ulice do Britanskog trga u Kačićevu ulicu. U toj ulici znatiželjno smo pokucali na vrata glasovite i stare radionice orgulja Heferer.

Na vratima nas je dočekao Brankov tata, majstor izrade orgulja. Proveo nas je kroz svoju radionicu. Vidjeli smo jedne od najstarijih orgulja u Hrvatskoj, na kojima smo čak smjeli nešto odsvirati.

Saznali smo da se orgulje izrađuju na način da se metalne cijevi nižu u različitim veličinama jedna do druge. U izradi orgulja važno je načiniti i tipke za noge i tipke za ruke. Tek kada se sve uskladi može se muzicirati na tom veličanstvenom instrumentu.

Orgulje koje održava radionica Heferer pogledali smo u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Tamo smo slušali probu orkestra i prepuni dojmova vratili se u školu.

Jučerašnji dan za mene je protekao odlično. Bio je ispunjen novim spoznajama i drago mi je da sam obogatila svoje iskustvo.

 

Zita Prižmić, 4.a

 

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Darko Benčić   datum: 7. 12. 2011.




preskoči na navigaciju