Jesen se u ljetu došuljala tiho,
Nježna ko šapat, k’o san u zoru rano,
Sa sobom nosi plodove šarene,
I ljetu dozvoljava, da još malo grije, lagano.
Kiša joj šapuće u radosnom trenu,
Kapi skaču, plešu, padaju u pjesmu,
Jesen ih prima, tople i blage,
I kroz maglu ljeta stvara slike drage.
Ne žuri joj se, voli ljeto kraj sebe,
Čeka zimu da donese pokrov leda,
Jesen je čarobna, puna toplih boja,
Hladna, a nježna, to je njena volja.
Šarena, zamišljena, k’o misli u noći,
Jesen kroz vrijeme lagano kroči.
U njoj se spaja sunce i kišni sjaj,
I zato je tako čaroban njen traj.
